Friday, March 28, 2014

Turn Away My Sweet


Pada sitna kiša. Punih dvadeset četiri časa i odgovara mi. Napolju je sivo, neki bi rekli monotono, drugi možda i depresivno, ali to su neki i neki drugi, ne i ja. Danas nije bilo mnogo posla, što, uglavnom, po ovakvom vremenu, znači više vremena za gledanje filmova. Ipak, ne i danas, mada nisam predaleko odmakao od filmova: gledao sam seriju. Jednu epizodu te serije, zapravo, a nije toliko važno o kojoj se seriji radi.

To nije serija baš prilagođena mom uzrastu, makar njen dobar deo nije. To je serija koju sam obožavao u srednjoj školi, ali se nekim epizodama povremeno, iako retko, vratim, onako kao što se vraćam omiljenim filmovima; tako da je jedino važno u određenom trenutku iskusiti određeni dobro poznat osećaj, ili možda proveriti da li je još uvek tamo gde sam ga ostavio. Najčešće bude tako, ponekad ne bude, ali tako to ide u životu, stvari se menjaju, pa i doživljaj nekog filma, serije, pesme ili knjige. Koliko je lepo određene osećaje prizvati nazad i uživati u njima iznova, može biti lepo i pustiti ih da odu. (Po mogućstvu nekom drugom, a ne da tek onako nestanu.)

Međutim, ima i onih osećaja koji su ni tamo (otišli nekom drugom), ni ovde. I tu su i nisu tu, čini mi se da ih proživljavam iznova, premda nisam sasvim siguran. Takve osećaje bolje je pustiti da odu, ali - njima se možda ne ide. A ako ih pustim, nisam čak ni siguran da li sam ih pustio, odnosno, ako jesam, da li su stvarno otišli?

Ovo dođe nešto kao tribute svemu tome.
            

Monday, March 17, 2014

Horizont ili Nota bene


Horizont... Linija koja "spaja" zemlju i nebo - ili ih "razdvaja", u zavisnosti od toga kakav je nečiji pogled na svet; više volim da kažem da ih "spaja". Jednom sam negde pročitao i da je horizont, uslovno, "granični krug" neba, gde bi nebo bilo određena "polusfera", na koju projektujemo (položaj) nebeskih tela. Zanimljivo, mada kada kažem horizont, najčešće mislim na ono što vidim ispred sebe, bilo bukvalno, bilo metaforički. (Prva dva para navodnika su umesto so-called, a druga dva su citat. Zanimljivo. Nota bene.)

Volim zvezde. Volim da ih posmatram, volim da čitam i saznajem sve o njima, a i da o njima pišem. Poeziju, uglavnom. Lepo je kada se na horizontu vide baš zvezde. U astrologiju se ne razumem, ali se razumem u lepo, makar toliko da znam šta je meni lepo, a zvezde na horizontu su mi jedan od najlepših pogleda. Večeras nema mnogo zvezda na nebu, odnosno na horizontu. Pun Mesec, koji mi hronično izaziva nesanicu, u društvu je tek nekoliko zvezda. Međutim, to je mnogo bolje nego da nema baš nijedne. (Ne baš najbolji post, ali dobro... Ovo nije zanimljivo. Nota bene.)