Wednesday, July 30, 2014

Igra

 
Čitajući stripove, pažljiv čitalac - onaj koji ovu umetnost shvata ozbiljno, jer šta su stripovi, kao i književnost, filmovi, nego način da razne priče budu ispričane? - uspeva da "uhvati" sva ona skrivena ili prenesena značenja, zbog čega su vredni koliko i književnost, odnosno film. (Razlika je samo u tome kako je priča ispričana.)

Jednom sam napisao nešto o tome zašto je, zarad potpunijeg razumevanja stripova - opet, baš kao i književnosti i filma - važno, pored samih stripova, čitati i o stripovima. I mnogo puta sam to istakao tokom razgovora sa prijateljima stripofilima: ponekad ono što pročitate o stripovima može biti čak i zanimljivije od samog stripa, bio to osvrt na strip, recenzija istog, tekst o autoru/autorima, intervju s njima.

Jedan od najboljih stripova out there je Corto Maltese. Jedan od najboljih autora out there bio je jedinstveni Hugo Pratt, scenarista i crtač Corta. Retki su oni stripovi gde je priča o njihovim autorima zanimljiva koliko i sâm strip, ako ne i više, bila ta priča srećna ili tužna, a takav vam je Pratt, takav vam je Corto. Ne možete sasvim razumeti Corta, a da se ne upoznate s Prattom. (I usput mnogo toga saznate i naučite.)

Zanimljivo je da sam Corta pročitao tek nedavno, a godinama čitam o Prattu! Ko se do sada nije susreo sa najvećim stripskim sanjarom, predlažem da počne sa jednom zbirkom kraćih priča, Kelti. I da ne žuri! A ko bi da sazna nešto o Hugu Prattu, neka nabavi knjigu Želja da se bude beskoristan; neka je, pre toga, barem prelista u nekoj knjižari, a potom pogleda na sat i shvati koliko dugo stoji tamo... Vratiće se kući "kraći" za nešto manje od dve hiljade dinara, ali i bogatiji za... Koga zanima, shvatiće već. (Na ovom blogu nema mesta za recenzije, samo skrećem pažnju.)

***

Čitajući o Cortu i Prattu, naučio sam sledeće: "Igra je povratak."

Naiđe trenutak kada izdaju Najvoljeniji. Kada povrede tako jako da boli kao kada orao iznova kida meso okovanog Prometeja; ne prestaje, dakle. A onda, ja se smejem! Igram, i igram se. Jer, igra je povratak!
    

Monday, July 14, 2014

O Ivani


"Držao je u rukama pažljvo i nežno, poput kakve retke dragocenosti koja lako može da se polomi ili razbije, a ona se osećala kao da igra sa moćnim živim stubom, sačinjenim od mišića, tetiva i uzbudljivog mirisa kože.

(...) ...ona se trudila da ga polomi svojom beskrajnom putenošću.

(...) Ivana naga izađe na trem. Sve se odigralo tako neočekivano i toliko brzo, da nije bila sasvim sigurna da joj se od vreline noći i punog meseca nije sve pričinilo. Telo joj reče da nije. Boleo ju je svaki mišić."

--Momo Kapor