Tuesday, May 19, 2015

Ona i ja ili Komplementarnost(i)

  
Volim proleće. U stanju sam da satima gledam kako cvetaju voćke. Stalno mislim: proći će nešto bez mene. Taj neki trenutak... Slažem u glavi boje koje slede. Ružičasti cvetovi divlje šljive, koje baš ima mnogo u mojoj ulici... Zatim bledo ružičasti cvetovi marelice... I, čisto beli, nežan cvet višnje.

O cipelama ne znam mnogo, osim da volim da ih nosim - pa žena sam, zaboga! Imam pun ormar cipela u kojima šetam. O komplementarnosti(ma) takođe ne znam mnogo, osim da se nadopunjujemo tako dobro da ispada kako pravim sjajne palačinke, a to su tek obične palačinke sa eurokremom.

Ali postoji nešto u čemu sam zaista dobra. To je taj trenutak kada "hvatam" kako cvetaju voćke u mojoj ulici. I kad složim čitav spektar boja i mirisa. I ljubim te na travi.

S.

***

Javlja se pre neki dan... "Kupila cipele", kaže. I ja sam joj izgovor - kaže i to. Lepo će izgledati u njima dok šeta pored mene, veli, pa je zato kupila dva para. Žene i cipele, to je jedna od onih neraskidivih - nama muškarcima ne baš ni lako, ako uopšte, razumljivih - komplementarnosti, bez kojih žene nisu žene. (Moguće: ni cipele nisu cipele.)

I onda pošalje sliku... Pa onako nonšalantno primeti da su te koje je danas premijerno obula, "za svaki dan", jer su obične, a druge će iskoristiti da me zavede. A uopšte nisu obične, tvrd vam stojim!

Pravila je palačinke popodne, recimo. Njoj je i to obično. A nije! Jer ona sve obične stvari radi na tako neobičan način, da, šta god radila, ja padnem na nju. Opet. Opet... I opet! A to je, takođe, jedna od pomenutih neraskidivih komplementarnosti koje nama muškarcima nisu lako razumljive, ali bez ove konkretne - žene i muškarci - mi defintivno nismo muškarci. I pošto sam pored nje ja - ja, verujem da je zaslužila da joj kupim tašnu. Sama će odabrati. Tašne idu uz cipele, čuo sam toliko puta... Ne razumem se u tašne, ali siguran sam da je to još jedna od pomenutih komplementarnosti. (Samo jedna - u nizu.)
  
A.